U nastavku Vam donosimo najčešće postavljena pitanja koja su roditelji postavljali te je naš stručni tim pripremio odgovore na ta pitanja. Klikom na svako od pitanja otvara se polje odgovora.
Prije polaska djece u školu, vrlo često od roditelja i nekih stručnjaka čujemo dva krajnje različita stajališta. Prvo je da dijete prije polaska u školu ne treba znati ništa te da će sve naučiti u školi. S druge strane, neki inzistiraju da dijete prije polaska u školu mora znati čitati i pisati. Kao kod mnogih situacija u životu, istina je uvijek negdje u sredini. Ipak, djeca bi trebala usvojiti neke od predvještina prije polaska u školu kako bi lakše svladavala gradivo prvoga razreda. Kao što se i kuća gradi od temelja (jer da se gradi od krova ne bi bila dugog vijeka), tako i učenje čitanja i pisanja kreće od temelja, a to su predvještine čitanja i pisanja. Predvještine čitanja i pisanja su fonološka svjesnost, imenovanje slova, pripovijedanje, rječnik, svjesnost i pisanom tekstu i grafomotorika. Više o predvještinama možete pročitati na linku https://www.dinamikom.eu/blog/odgoj-obrazovanje-i-razvoj/96-predvjestine-citanja-i-pisanja.html.
Nikad nije prerano za posjet logopedu jer uloga logopeda nije samo dijagnostika i tretman postojećih poremećaja ili teškoća, već i poduzimanje preventivnih mjera kroz savjetovanje i edukaciju roditelja i svih koji su uključeni u praćenje razvoja djeteta. Ako ste zabrinuti za razvoj komunikacije, jezika i/ili govora, bolje je čim ranije potražiti stručni savjet logopeda. Neka odstupanja vidljiva su već u prvoj godini života (dijete ima probleme s hranjenjem, ne reagira na zvukove, ne razvija kontakt očima, ne smiješi se roditeljima, ne odaziva se na ime, ne brblja). Pomoć svakako potražite ako:
kasni pojava prve riječi sa značenjem
dijete između prve i druge godine ne pokušava komunicirati ni gestom
dijete s više od 18 mjeseci ne razumije jednostavne naloge i pitanja
s dvije godine nema rečenicu od dvije riječi, a s tri godine i dužu od dvije riječi
je govor nakon navršene treće godine nerazumljiv ljudima iz šire sredine
je govor netečan duže vrijeme (do 6 mjeseci)
između treće i četvrte godine ne izgovara većinu glasova
dijete često griješi u oblikovanju riječi i sastavljanju rečenica (gramatičke greške) nakon četvrte godine i/ili ne može ispričati kratak slijed događaja nakon četvrte godine
nakon pete godine ne izgovara sve glasove pravilno
Ispravno rukovanje s djetetom tijekom obavljanje svakodnevnih aktivnosti (podizanja, presvlačenja, hranjenja) i njege naziva se „baby handling“. Ti ispravni postupci podizanja, spuštanja, presvlačenja, igranja i hranjenja djeteta, naročito neurorizičnog i djeteta s neurorizičnim smetnjama, korisna su dopuna terapijskim postupcima u koje je dijete uključeno.
Ispravnim rukovanjem se onemogućuje razvijanje loših obrazaca pokreta (zabacivanja glavice unazad, izvijanja unazad u luku, nemogućnosti kontrole glave i trupa...) koji proizlaze iz djetetove nemogućnosti da pravilno napravi neke pokrete zbog oštećenja mozga. Na taj način dijete vježba cijeli dan, a mozgu stalno šaljemo informacije o pravilnim položajima tijela i kretnjama.
Tijekom ispravnog postupanja s djetetom treba se pridržavati nakih pravila:
Kada je dijete još vrlo maleno dobro ga je staviti u skvrćeni položaj („fetus položaj“) jer je to suprotan položaj od izvijanja unazad u luku.
Nema jedinstvenih pravila postupanja već za svako dijete liječnik i terapeut daju upute kako postupati s djetetom u skladu s njegovom dobi, dijagnozom i razvojnim statusom.
PROSTORNI ODNOSI:
VREMENSKI ODNOSI:
GRAFOMOTORIKA:
PREDMATEMATIČKE VJEŠTINE:
GOVOR I JEZIK:
PREDČITALAČKE VJEŠTINE:
Down sindrom (DS - Down Syndrome) je najčešći genetski poremećaj koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela. Jedno od 650 novorođene djece rađa se s Down sindromom. Taj poremećaj sprječava normalan fizički i mentalni razvoj djeteta. Radi se o neurorazvojnom poremećaju što znači zaostajanje djeteta u psihomotornom razvoju, no djeca sa sindromom Down prolaze sve faze razvoja kao i populacija djece bez oštećenja, samo se u pojedinim fazama duže zadržavaju i kasnije prelaze u više faze razvoja.
Postoje različiti tipovi neurorazvojnih odstupanja, a najvažniji za razvoj grube motorike, a samim time i hodanja, su hipotonija i hiperfleksibilnost zglobova. Hipotonija podrazumijeva smanjen mišićni tonus (napetost mišića u stanju mirovanja), dok je hiperfleksibilnost pojačana pokretljivost zglobova. Karakteristika osoba sa Down sindromom je hod na široj osnovi sa stopalima okrenutim prema van. Djeca s urednim razvojem u prosjeku prohodaju između 12. i 18. mjeseca života, dok djeca s Down sindromom prohodaju nešto kasnije, između 12. i 38. mjeseca života.
Kod djece koja izbjegavaju dodir i zagrljaje najčešće se radi o preosjetljivosti (hiperosjetljivosti) taktilnog osjetilnog sustava. Taktilni osjetilni sustav prima informacije iz kože, a obzirom da koža prekriva naše cijelo tijelo, hiperosjetljivost taktilnog sustava može djetetu uzrokovati veliku nelagodu i teškoće u svakodnevnim aktivnostima. Neki od simptoma taktilne preosjetljivosti su: izbjegavanje dodira, negodovanje prilikom oblačenja, svlačenja, tuširanja ili pranja kose, hod na prstima, izbjegavanje igre u kojoj se zaprljaju ruke itd. S druge strane, neka djeca mogu biti i taktilno premalo osjetljiva (hipoosjetljiva) i kod te djece će se javiti: smanjen osjet dodira, slabije reagiranje na bol, dodirivanje premeta i zidova prilikom hodanja, stavljanje predmeta u usta, itd.
Za sva dodatna pitanja slobodno se možete obratiti našem stručnom timu, koji će vam u najkraćem mogućem roku odgovoriti na Vaše pitanje, a učestala pitanja ćemo objaviti u sekciji ČESTO POSTAVLJENA PITANJA.
Pitaj stručnjaka